Kod membranofonih glazbala (lat. membrana = koža) zvuk proizvodi napeta vibrirajuća opna koja je najčešće izrađena od tanke životinjske kože. Osim od životinjske kože, može biti napravljena i od papira, biljne opne ili kovine.
Membrana daje zvuk:
a) udaranjem,
b) trljanjem i
c) sutitranjem (usp. Bezić et al., 1975; Andreis, 1974; Ćaleta, 2001; Marušić, 1995).
Prema načinu na koji se dobiva zvuk u izvorima i literaturi membranofoni se dijele u četiri skupine:
a) pravi, udarni bubnjevi,
b) trzani bubnjevi,
c) strugaći bubnjevi i
d) mirlitoni (Bezić et al., 1975: 24).
Mirlitone "… u jugoslavenskoj narodnoj muzici najčešće predstavlja češalj s prislonjenim tanjim papirom, koji služi kao opna. Pri pjevanju neposredno na plohu papira ta opna počinje titrati. Upotrebljava se samo u nasumce skupljenom domaćem instrumentalnom sastavu, ako nema drugih, boljih glazbala." (Bezić et al., 1975: 26). U Zbirci glazbala Etnografskog muzeja nemamo mirlitona iz razloga što se radi o uporabnom predmetu, češlju, koji prema svojoj primarnoj funkciji spada u Zbirku predmeta kućnog inventara. 
Tamburin iz okolice Štipa, Makedonija / Et 3626, Zbirka glazbala
